NIKŠIĆ – U crkvi Sv. Ignjatija Bogonosca u selu Počekovići kod Nikšića juče su svetu liturgiji služili parosi kotorski Nenad Kalem i banjsko -rudinski Radenko Koprivica. Božjom službom i pričešćem vjernog naroda obilježen je praznik Sv. Arsenija Sremca drugog arhiepiskopa srpskog, čije su mošti od 1884. do 1914. godine počivale u obližnjem manastiru Kosijerevo, nakon čega su prenijete u manastir Ždrebaonik kod Danilovgrada. Nakon liturgije obavljen je pomen i osvećenje obnovljenog spomenika poginulim od 1912. do 1918. godine iz Počekovića i više okolnih sela. Spomen -obilježje 1934. godine podigli su potomci stradalih, a na njemu su ispisana imena oko 60 onih koji su život položili za vjeru pravoslavnu i svoju otadžbinu.
– Spomenik danas sija kao što je zasijao i onda i kao što zasijaše duše onih koji postradaše za vjeru svoju, za crkvu svoju, za svetinju ognjišta, za svetinju svoga naroda. I mi ovom svetom službom činimo spomen na njih, sjećamo ih se. Sjećaju se i oni nas, čuju naše molitve i gledaju u srca i duše naše da li imamo i mi onu vjeru koju su imali oni kada su dali živote svoje za našu slobodu, vjeru, crkvu, za otadžbinu. Neka bi bog dao da njihove duše počivaju u rajskim naseljima kako su zaista to zaslužili svojom velikom žrtvom - besjedio je sveštenik Koprivica.
Spomenik je obnovljen zahvaljujući donatorstvu advokata dr Nemanje Aleksića koji potiče iz Počekovića, sela koje pripada Mjesnoj zajednici Vraćenovići, a živi i radi u Novom Sadu. Donatorstvom dr Aleksića crkva Sv. Ignjatija u Počekovićima je 2016. godine obnovljena. Cjelokupni radovi još nijesu završeni jer se planira freskopisanje tog hrama. Predsjednik Crkvenog odbora Dragan Aleksić istakao je da su njihovi preci, čija su imena ispisana na spomeniku, dali veliku žrtvu u Prvom i Drugom Balkanskom ratu. Stihovi na obilježju „Vile će se grabit u vjekove da vi vjence dostojne sapletu“, kazao je Aleksić, nijesu zalud nastali i upravo govore o slavi onih koji na oltar otadžbine položiše svoje živote.
– Koliko to poštujemo dokazali smo danas barem mi koji smo prisutni ovdje. Međutim, ima i onih koji iskrivljuju istoriju, ima i onih koji su prodali vjeru, otačastvo i hrišćanstvo za bezvjeru. Ovaj spomenik jedinstven je primjer kako je to tada radio srpski narod i nijesu uzalud na zastavi, koja je uklesana, četirili ocila. To, barem dok smo mi živi, ne bi trebalo da se prebriše, trebamo se boriti da to tako ostane da bi bili pravi naslednici ovih naših predaka - kazao je Aleksić.
Istoričar Mirko Perović istakao je da je Crna Gora prva od nekoliko zemalja Balkanskog saveza 1912. godine objavila rat Turskoj, a narod je dobrovoljno pristupao vojnim jedinicama, što je bilo prisutno i u banjsko-vučedolskom i oputno-rudinskom kraju. Prilikom osvajanja Bardanjolta, kazao je on, i u drugim vojnim operacijama dejstvovao je oputno-rudinski bataljon u čijem sastavu su bile četiri čete- Bukvička, Pilatovačka, Vrbičko-vučedolska i Crkvička. Poslije austrougarske objave rata Srbiji, naveo je Perović, Crna Gora stupa u rat na srpskoj strani, a kralj Nikola kao vrhovni komandant crnogorske vojske izdaje naredbu za mobilizaciju. Neposredno uz nametnutu granicu sa Hercegovinom vrši se raspored trupa i zajedno sa hercegovačkim odredima dogovaraju napadi na austrougarska utvrđenja. Istorijski izvori kažu, podsjetio je on, da su dvije čete oputno-rudinskog bataljona, Bukvićka i Pilatovačka, dodate bilećkom bataljonu od kojih je formirana hercegovačka brigada na čijem je čelu bio kapetan Blažo Đukanović.
–Ovi ljudi kojima danas služimo parastos, i mnogi drugi borci, stradaju u tim sukobima, mnogi bivaju uhapšeni i internirani u zloglasne logore Boldogason, Arad, Zenicu, Doboj i druge gdje većina od njih ostavlja svoje živote, rekao je, između ostalog, Perović.
B.B.